среда, 29. јун 2022.

Aktuelno: Zašto je Andreti dobar za Formulu 1?

foto: instagram fia.official
Bivši američki vozač već par meseci konkuriše za ulazak u “najbrži cirkus“ sa svojim ličnim timom.

Da li bi priključivanje 11. tima bilo dobro za F1?


U modernoj Formuli 1, u svetu neizbežnih i neizostavnih Latifija, Strola, Mazepina... Ovakav potez bio bi odličan za sport. Štaviše, utisak je da je Formuli 1 potrebno i više timova – uzmimo za uzorak da bi 12 bio neki optimalan broj. Preko toga bi, ruku na srce, bilo i previše.


Ne bi to ojačalo konkurenciju na gridu (kada je reč o samim timovima), niti je to uopšte poenta takvog razvoja događaja – Formuli 1 je potrebno više slobodnih vozačkih mesta. To bi omogućilo mladim talentovanim vozačima da ranije osete izazove boravka u “najbržem cirkusu“, prilagode se trkačkim bolidima namenjenim premijer klasi automoto sporta, jer sve što prođu kroz niže kategorije – daleko je od onog pravog izazova koji pilote čeka u Formuli 1. Dobar dokaz ove konstatacije su i vozači poput Pastora Maldonada, Džolijana Palmera, ili, recimo, Estebana Gutijereza, koji su i te kako imali uspeha i osvajali titule u GP2 ili GP3 šampionatima, pa se na glavnoj pozornici nisu proslavili – naprotiv.


U situaciji kada vozači poput Nika Hulkenberga, Antonija Đovinacija, Oskara Pjastrija... sede na “klupi za rezerve“, dok neki, poput Štofela Vandorna, Paskala Verlajna ili Danila Kvjata, nemaju praktično više nikakvu šansu da se ikada ponovo nađu na gridu, jasno je da “najbržem cirkusu“ fali još mesta za “ukrcavanje“. Dodajmo i nesporne (i nepopularne) činjenice da su asovi poput Estebana Okona, Kevina Magnusena i Aleksa Albona svojevremeno bili prinuđeni da preskoče po celu jednu sezonu – apsolutno ne svojom krivicom – postaje još očiglednije da sport nije organizovan na najbolji način.


Ko se još seća Kaluma Ajlota, koji je ne tako davno slovio za vunderkinda, čoveka koji nosi zvanje vicešampiona Formule 2 iz 2020. godine? Čak ni kao štićenik Ferarijeve akademije, Britanac nije uspeo da pronađe svoje mesto pod suncem i njegova karijera je završena praktično pre nego što je i počela. Nik de Fraj, prvak F2 iz 2019., sreću je potražio (možemo dodati: i pronašao!) u Formuli E gde se dokopao još jedne titule, ali navedeni uspesi očigledno nisu bili dovoljna preporuka da mladi Holanđanin dobije priliku da se oproba u premijer klasi. Istina, njegovo ime se tokom prošle godine čak i vezivalo za pojedine timove poput Alfa Romea i Vilijamsa, ali na tome je sve i ostalo – sedište koje je De Fraj, vozač sa impresivnom biografijom, potencijalno mogao posedovati, danas zauzima Nikolas Latifi, što zvuči prilično poražavajuće. 

foto: instagram nicholaslatifi
Ako se vratimo nekih deceniju unazad, možemo se setiti i primera Davida Valsekija – Italijan je pokorio GP2 seriju i veoma dobro se kotirao na tržištu vozača, ali, usled nedostatka dobrih sponzora, kao i manjka trkačkih mesta, priliku nikada nije dobio i danas uživa u ulozi sportskog komentatora – koliko mu ista leži, druga je tema.


Stoga, sa dva, ili eventualno četiri nova vozačka mesta u Formuli 1, talentovani vozači bi se mnogo lakše i brže probijali do “najbržeg cirkusa“, sa znatno manjim šansama da (predugo) čekaju u redu zarad vozača skromnih mogućnosti kojima je bogati otac obezbedio trkačko sedište. Već sada ih u redu ima nekoliko, počevši od Pjastrija pa preko nekih već navedenih u tekstu, a čitava plejada novih talenata tek dolazi na red – Teo Puršer, Liam Loson, Felipe Drugović, Denis Hauger... već “hvataju zalet“ za najveće izazove. Da je tekst koji čitate napisan nekoliko dana ranije, na ovom našem spisku bi se našlo i ime Jurija Vipsa, nesporno talentovanog momka, ali čija je dalja sudbina, iz razloga koji nemaju veze sa sportom, sada pod velikim znakom pitanja.


Nije ništa novo da “šuške“ često određuju za koga ima mesta u Formuli 1 a za koga ne – takva je situacija bila i pre 20 godina, pa i više – ali danas, kada je sport, kao uostalom i ceo svet, više nego ikada pogođen finansijskim problemima, ova anomalija je, čini se, previše uzela maha. To je realnost ovog sporta i tu se, za sada, ništa ne može promeniti. Ali kada je situacija već takva kakva jeste – ulazak jednog ili dva nova tima u “najbrži cirkus“ znatno bi ublažio negativne efekte pomenute pojave. Niti bi Nik de Fraj sedeo kod kuće zbog Latifija, niti bi Niko Hulkenberg bio rezervni vozač usled punog trkačkog angažmana Lensa Strola, a ni Magnusen ne bi morao da pravi pauzu od Formule 1 zbog Nikite Mazepina. Iz tog razloga, najavljenom pokušaju ulaska Andretijevog tima u “Pirana klub“ apsolutno treba držati palčeve, ali i nadati se da će se još neko odlučiti na takav korak. Jer u navedenim okolnostima – novi timovi su potrebni Formuli 1, zarad višeg kvaliteta samog sporta.


Нема коментара:

Постави коментар