понедељак, 4. јул 2022.

F1 sa aspekta bezbednosti: “Oreol“ kao genijalan izum

foto: pixabay
Kada su 2016. godine prvi put u javnost procurele slike popularnog “oreola“, javnost nije bila oduševljena – naprotiv. Kod fanova “najbržeg cirkusa“ dve stvari se prosto podrazumevaju – otvoreni kokpit i otkriveni točkovi. Idejom da se ovaj izum instalira na bolide Formule 1 nisu bili impresionirani ni sami vozači – svoj glas “protiv“ podigli su Luis Hamilton, Roman Grožan, Niko Hulkenberg... Ironije li, uvođenjem oreola dve godine kasnije sva pomenuta trojica su na neki način izbegla ozbiljne posledice – bio to smrtni ishod ili ubistvo iz nehata.


Posle meseci većanja o tome šta raditi, vaganja između oreola i tzv. aeroskrina koji je bio neka vrsta alternative orelolu – sredinom 2017. stigla je jasna direktiva – od 2018. godine oreol će se nalaziti na bolidima. Hamilton se čak nadao da bi oreol mogao da bude opcionalan, nedvosmisleno ističući da bi ga u takvoj situaciji odbacio. Ipak, Englez nije dobio priliku da odlučuje o tome (dodaćemo: na svu sreću!) i Formula 1 je prvi put u svojoj istoriji dobila poluzatvoreni kokpit – taman da sa estetske strane bude što prihvatljivije za ljubitelje “najbržeg cirkusa“ i da se na ovu novotariju njihovo oko što lakše privikne, a sa druge strane – da bezbednost bude dovoljno poboljšana da se izbegnu potencijalni fatalni ishodi.

foto: Foto: Wikimedia/Alexander Migl
Prve efekte oreola mogli smo da osetimo već u prvoj godini njegove upotrebe – na Velikoj nagradi Belgije 2018. Na samom startu trke, prilikom greške na kočenju u prvoj krivini, vozač Renoa Niko Hulkenberg udario je u Meklarenov bolid kojim je upravljao Fernando Alonso i lansirao ga preko glave Šarla Leklera, tada vozača Zaubera. Trka je za svu trojicu bila završena, a Alonso je bez dvoumljenja pred novinarima izgovorio rečenicu: „Oreol je danas spasao jedan život“. Da li bi, da nije bilo oreola, došlo do kontakta Alonsovog točka i Leklerove glave, i kakav bi ishod ostavio takav razvoj situacije, nije u potpunosti najjasnije – ali možda je i bolje što to nikada nismo saznali. I sam Španac je šest godina ranije na potpuno istom mestu bio žrtva kolizije na startu kada ga je bolid Romana Grožana promašio za par centimetara – možda i milimetara – Fernando je tada imao sreće, ali da li bi se i Lekler izvukao bez zaštite koju je imao oko glave – ne znamo, i sva je sreća što o tome danas uopšte ne moramo da raspravljamo. Šarlova glava ostala je netaknuta, a Niko Hulkenberg je izbegao situaciju da jednog od svojih kolega doživotno nosi na savesti.


Za razliku od Leklerovog udesa iz Belgije, kod Grožanovog horor incidenta iz Bahreina 2020. ne postoji dilema – oreol je francuskom vozaču sačuvao glavu na ramenima. Nakon kontakta sa Danilom Kvjatom u trećoj krivini prvog kruga, Grožan je udario u zaštitnu ogradu, bolid se raspao na dva dela, a iz Romanovog dela šasije kuljala je zastrašujuća vatra. Tadašnji vozač Hasa proveo je u požaru skoro pola minuta pre nego što je, u kaskadersom stilu, iskočio iz olupine i preskočio ogradu. Prošao je sa ozbiljnim opekotinama, operacija ruku bila je neizbežna, ali najvažnije od svega – Grožanov život je spašen, a da stvar bude još bolja – ni trkačka karijera mu nije okončana tim incidentom, s obzirom da se Francuz, posle izvesnog perioda oporavka, vratio trkanju – ne u F1, ali šta fali Indikaru?

foto: f1.com
Naknadnim analizama utvrđeno je da je Romanova glava pri incidentu bila tačno u visini ivice ograde u koju je njegov Has udario. Pri brzini u kojoj se u tom trenutku nalazio, čeoni udar u ogradu značio bi gotovo siguran gubitak svesti, što bi dovelo do jezivog ishoda. Ovako, izbegavši udarac glavom u ogradu, s obzirom da je kontakt sa istom ostvario oreol, a ne Grožanova glava – Francuz je ostao pri svesti, takođe ostao i lišen udarca koji ga je mogao, ako ne onesvestiti, izvesno makar šokirati i “ošamutiti“ na nekoliko sekundi, što bi bilo sasvim dovoljno da koncentracija popusti i da Hasovog vozača proguta plamen. Naravno, Grožan je svoje mišljenje o oreolu koje je imao nekoliko godina ranije u potpunosti promenio, svestan da mu je ovaj genijalan izum spasao glavu.

Svoje mišljenje o rešenju poluzatvorenog kokpita izvesno je promenio i Luis Hamilton nakon prošlogodišnje trke u Monci. Jedna mala greška i blaga neopreznost Maksa Verštapena dovela je do toga da Holanđaninov RB17B završi direktno na glavi Luisovog W12 bolida. Scena je bila toliko opasna da je čak i uprkos oreolu Verštapenov točak blago udario Hamiltona u glavu, a sam Britanac se u danima posle trke žalio na bolove u vratu. Ipak, ove lakše povrede brzo su sanirane, ali je bez ikakve dileme oreol i u ovoj situaciji odradio deo posla za koji je i namenjen. Da je Luisov kokpit u potpunosti bio otvoren, prema svim napravljenim proračunima i analizama, Maksov točak bi mu slomio vrat i život sedmostrukog svetskog šampiona bio bi ugašen u pesku “magične piste“. Srećom, takav scenario je izbegnut, ponovo zahvaljujući istom izumu koji je sačuvao glave i Grožana i (verovatno) Leklera.


Ono što, između ostalog, legendarnu stazu Silverston čini time što ona jeste – kultno mesto, hram Formule 1, dragulj “najbržeg cirkusa“... jeste i činjenica da na njoj nikada nijedan vozač nije izgubio život, za razliku od velikog broja drugih staza. Ginulo se i na pomenutoj Monci, i u Monte Karlu, u Meksiku, na Suzuki... Ali nekadašnji britanski aerodrom nikada nam nije “podario“ smrt nekog vozača. Tako je, zahvaljujući oreolu, ostalo i nakon jučerašnje trke, a vrlo lako je moglo da se desi nešto što bi u velikoj meri podsetilo na crni vikend u Imoli 1994. godine.


Nisu samo vozači premijer klase uživali ovu modernu vrstu zaštite. Dokaz tome je i jučerašnji incident u F2 između Denisa Haugera i Roja Nisanija. Izraelac je bukvalno zahvaljujući oreolu izbegao smrt, i to ne običnu, već za oko posmatrača – stravičnu. Nisani je u incidentu bio samo putnik, a bez pomenute zaštite ne bi mogao baš ništa da učini da sačuva živu glavu.

foto: instagram f1
Nakon F2, na red je došla i F1 trka. Karambol na startu u kome je učestvovalo više vozača kreirao je jezivu scenu u kojoj se Alfa Romeo Gvangju Žoua, okrenut naglavačke, velikom brzinom kotrljao ka zaštitnoj ogradi, čak uspeo i da je preskoči (!) i završi između ograde i tribina. Sreća je da se na tom mestu nije nalazio niko od redara, fotoreportera ili gledalaca – tragedija bi u tom slučaju bila neizbežna. O Žouovom stanju dugo nije bilo vesti, ali srećom, kineski vozač prošao je bez povreda. Pre samo pet ili šest godina, ovakav incident koštao bi ga života...


Respekt estetici. Da ona ne postoji, svet ne bi bio ni izbliza ovako lepo mesto. Razumljive su prvobitne reakcije, što javnosti, što vozača, kada je pre šest godina najavljeno moguće uvođenje poluzatvorenog kokpita. Ruku na srce, i sam pisac ovih redova imao je izvesne poteškoće da se privikne na ovaj izum i one su potrajale, bez preterivanja, nekih dve godine. Ipak, iako je estetika lepa stvar – bezbednost je još lepša i ne bi smela da trpi na račun prvopomenute, jer mislim da je svakome jasno da je oreol, ako je već neizbežan, daleko lepši na zemlji nego na nebu. U 2022. godini – ma, još i pre godinu-dve – niko više ne bi smeo da ima dilemu da je uvođenje oreola najgenijalnija stvar viđena u Formuli 1 poslednjih godina kada je reč o podizanju bezbednosti samih učesnika. Ovo rešenje spasalo je najmanje četiri života, računajući samo Formulu 1, bez osvrta na ostale trkačke kategorije u kojima je poluzatvoreni kokpit takođe zaživeo (Formula 2, Formula 3, Indikar, Formula E...). Reakcije fanova, posle svih pomenutih događaja, više su nego pozitivne, a predloga ima raznih – jedan od njih je da izumitelj oreola dobije Nobelovu nagradu. Ima li nekoga ko ne bi potpisao takav scenario? Možemo da razgovaramo i o tituli sera ili nekoj drugoj vrsti odlikovanja za čoveka, odnosno grupu ljudi koja je osmislila ovo rešenje – ništa od navedenog ne bi bilo preterano. Svako priznanje bilo bi apsolutno zasluženo, a ukoliko ono i izostane – dovoljno je samo da kažemo jedno veliko bravo. I hvala.


Нема коментара:

Постави коментар